Infekcija bakterijom Helicobacter pylori jedna je od najčešćih hroničnih bakterijskih infekcija u svijetu. Ipak, veliki broj pacijenata se, čak i nakon sprovedene terapije, ponovo javlja ljekaru zbog istih ili sličnih tegoba – nadutosti, mučnine, osjećaja težine u želucu ili bola u gornjem dijelu stomaka.
Stručnjaci upozoravaju da negativan osjećaj nakon terapije ne mora uvijek značiti da liječenje nije bilo uspješno, ali može ukazivati na nekoliko čestih grešaka u pristupu dijagnostici i kontroli infekcije.
Šta je Helicobacter pylori i zašto je problematična?
Helicobacter pylori je bakterija koja naseljava sluznicu želuca i povezuje se sa:
- hroničnim gastritisom
- peptičkim ulkusom
- dugotrajnim dispeptičnim tegobama
Kod velikog broja ljudi infekcija može postojati bez izraženih simptoma, dok se kod drugih manifestuje upornim i iscrpljujućim smetnjama.
Najčešći razlog vraćanja simptoma: kontrola se preskoči
Jedna od najčešćih grešaka je izostanak kontrolnog testiranja nakon terapije. Mnogi pacijenti pretpostave da je terapija bila uspješna čim se simptomi privremeno smire.
Međutim, simptomi se mogu povući i bez potpune eradikacije bakterije, bakterija može ostati prisutna u manjem broju ili terapija ponekad ne djeluje zbog rezistencije.
Bez laboratorijske potvrde, ne može se sa sigurnošću znati da li je infekcija zaista izliječena. Još jedan čest problem je testiranje prekratko nakon završetka terapije. Ako se analiza uradi prerano, postoji rizik lažno negativnog rezultata.
Stručna preporuka je da se kontrola radi najmanje 4 sedmice nakon terapije, uz prethodni prekid antibiotika I inhibitora protonske pumpe, u suprotnom, nalaz može biti nepouzdan.
Važno je naglasiti da nisu sve tegobe u gornjem dijelu abdomena posljedica Helicobacter pylori infekcije. Nakon terapije, sluznica želuca može ostati osjetljiva, a simptomi mogu poticati od: funkcionalne dispepsije, refluksa, iritacije želuca nakon antibiotika
U tim slučajevima, negativan nalaz na Helicobacter pylori znači da je terapija bila uspješna, ali da je potreban drugačiji pristup oporavku.
Kako ističu stručnjaci iz Alfalab laboratorije, pouzdana dijagnostika i pravilno vrijeme testiranja ključni su za tačno tumačenje rezultata.
Postoji više laboratorijskih metoda za dokazivanje infekcije bakterijom Helicobacter pylori. Važno je znati da nemaju sve analize istu dijagnostičku vrijednost, niti se koriste u iste svrhe.
Antigen Helicobacter pylori u stolici
Ova analiza se smatra najpouzdanijim neinvazivnim testom za dokaz aktivne infekcije, ali i za kontrolu uspješnosti terapije. Pozitivan nalaz ukazuje na prisustvo bakterije u želucu, dok negativan rezultat – ako je test urađen u pravilno vrijeme – potvrđuje da je infekcija izliječena.
Testiranje se preporučuje najmanje 4 sedmice nakon završetka terapije uz prekid antibiotika i terapije za smanjenje kiseline prema preporukama
Serološki testovi – antitijela u krvi
IgG antitijela pokazuju da je organizam bio izložen bakteriji, ali ne mogu razlikovati aktivnu od ranije preležane infekcije. Zbog toga nisu pogodan test za kontrolu nakon terapije, jer mogu ostati pozitivna mjesecima ili godinama nakon eradikacije.
IgM antitijela se povezuju sa ranom fazom infekcije, ali se u praksi rijetko koriste kao pouzdan dijagnostički marker. Njihova osjetljivost i specifičnost su ograničene, zbog čega se rijetko oslanja isključivo na ovaj nalaz.
Test ukupnih antitijela obuhvata zbirni odgovor imunog sistema na bakteriju, ali ne daje informaciju o tome da li je infekcija trenutno aktivna. Koristi se kao orijentaciona metoda, najčešće u početnoj procjeni.
Izvor: Alfalab Laboratorije
